Špilja Lokvarka najveća je špilja Gorskog kotara. Sa svojih 1200 metara dužine i 140 metara visine od najviše do najniže točke istraženog dijela ubraja se među najveće špilje Hrvatske namijenjene i uređene za posjet turista. Ulaz u špilju otkriven je slučajno 1911. godine prilikom vađenja kamena u manjem kamenolomu. Iste godine špilju je posjetio i istraživao dr. Josip Poljak, a već sljedeće godine kroz špilju su uređeni putovi i postavljeni drveni mostići i ograde te je tako uređena za turistički posjet. Putovi u špilji su ponovno obnovljeni 1935. godine, pa zatim 1961. i 1974., kada su drveni mostovi zamijenjeni željeznima, a uređena je i električna rasvjeta. 2012. godine špilja je još jednom preuređena za posjetitelje.

Uređenim i osvjetljenim stazama i stepenicama moguć je posjet u nekoliko dvoranskih prostora sve do podzemnog jezera. Prirodna podjela špilje je na četiri galerije u kojima se nalaze brojni špiljski kameni ukrasi. Tri su galerije otvorene za posjetitelje, dok je četvrta, koja je zadnja otkrivena, sačuvana u svom izvornom obliku. Temperatura u špilji cijele godine iznosi oko 8 °C, a biljni i životinjski svijet do sada još nisu potpuno istraženi. Špilja se odlikuje lijepim sigastim ukrasima, osobito saljevima, kao i endemičnom špiljskom faunom. Među špiljskim životinjama izdvajaju se podzemni pauk Parastalita stygia, dvojenoga Bracydesmus inferus inferus, podzemni kornjaši Thyphlotrechus bilimeki i Parapropus sericeus stilleri, podzemna pijavica i drugi.